autosjedalice.info arrow Svi članci
  :: Galerija dječjih radova   :: Akcija slovenskog Ministrstva za promet "Vozimo pametno"   :: Dijete samo otkapča sigurnosnu kopču!   :: Kako promijeniti visinu utora na autosjedalici?   :: Pravilno vezanje djeteta u autosjedalici
Zašto je važno voziti dijete okrenuto suprotno od smjera vožnje?


Za dijete je najsigurnija vožnja kada se vozi okrenuto suprotno od smjera vožnje i to što je dulje moguće - najprije u autosjedalicama za novorođenčad i sasvim malu djecu, a kasnije, ako je moguće, nastaviti u kombiniranoj autosjedalici okrenutoj suprotno od smjera vožnje koja ima višu dozvoljenu težinsku granicu za taj smjer. Što se dijete dulje vozi okrenuto suprotno smjeru vožnje, to su dulje njegova kralježnica i vrat zaštićeniji u slučaju sudara.

Mnogi roditelji voze dijete suprotno od smjera vožnje kad je ono sasvim malo, ali kao da jedva čekaju da dijete postane dovoljno "veliko" da ga okrenu u smjer vožnje. Istina je - svaki napredak u životu djeteta je uzbudljiv - prvi koraci, prve riječi... prijelaz u sljedeću grupu autosjedalice. Međutim, što se autosjedalica tiče, svaki prijelaz u sljedeću grupu autosjedalice je korak nazad u sigurnosti djeteta.

Mnogi su nesporazumi i kriva shvaćanja o tome što se zapravo događa u trenutku sudara doveli do toga da čak i najpažljiviji roditelji i pedijatri vjeruju da je dijete "sigurno" za okretanje u smjer vožnje čim navrši godinu dana. Do toga dovode zastarjele ideje i preporuke koje se još uvijek mogu naći u starijoj pedijatrijskoj literaturi, a koji su se posljednjih godina pokazali kao netočni.

Prevladavajuće krivo shvaćanje je tvrdnja da jačina mišića i mogućnost njihove kontrole može odlučiti o tome je li dijete spremno za okretanje u smjer vožnje i time izložiti njegov vrat vrlo jakim silama koje će u slučaju frontalnog sudara djelovati na dijete. Kad vozilo udari u drugi objekt brzinom od otprilike 50 km/h, zaustavit će se stupnjem deakceleracije (negativne akceleracije) od otprilike 25G. Međutim, zbog vremenske razlike od trenutka zaustavljanja vozila do trenutka kad se putnici u vozilu zaustave, glava osobe koja je okrenuta u smjer vožnje može dosegnuti opterećenje i do 70 G. (Više možete pročitati u članku o fizici i dinamici sudara). Čak i najsnažniji vojnički vrat teško može podnijeti takvo opterećenje. Snaga vratnih mišića nije ta koja je presudna za to da li će kralježnica izdržati opterećenje i hoće li se leđna moždina oštetiti već je to čvrstoća vratnih kostiju u kombinaciji s ligamentima koji ih vežu .

Kod djece ovo je pitanje još važnije, budući da njihov kostur nije do kraja okošten; dječje kosti su mekane te se deformiraju i odvajaju pod utjecajem sila sudara, ostavljajući leđnu moždinu kao posljednju vezu između glave i tijela. Ovo nisu nagađanja - temelje se na stvarnim fiziološkim mjerenjima. Huelke i suradnici (*) obavljali su mjerenja tijekom autopsija i došli do podataka da se vratni kralješci i pripadajući ligamenti kod djece mogu razmaknuti i do 2 inča (oko 5 cm), ali leđna moždina puca već ako se razvuče više od 0,25 inča (0,635 cm). Stvarni sudari su pokazali da se lubanja malog djeteta može doslovno otrgnuti od kralježnice pod djelovanjem sila sudara.

U slučaju sudara i pod pretpostavkom da je dijete ispravno osigurano u odgovarajućoj autosjedalici, po život opasne ozljede ograničene su uglavnom na područje glave i vrata. Kada je dijete okrenuto u smjer vožnje, ogromne sile pritišću na djetetov vrat koji mora zadržati veliku glavu. Masa glave malog djeteta iznosti otprilike 25% sveukupne mase, dok masa glave odrasle osobe iznosi otprilike 6% tjelesne mase. U slučaju sudara, tijelo djeteta je zadržano pojasevima autosjedalice, a glava nastavlja kretanje prema naprijed razvlačeći ili čak prekidajući pritom leđnu moždinu. Osim vrata, i djetetova glava je pod povećanim stresom ako je dijete okrenuto u smjer vožnje. U slučaju sudara, glava izlazi iz okvira autosjedalice i može se sudariti s glavama drugih putnika, strukturom vozila ili čak drugim objektima koji su u trenutku sudara ušli u unutrašnjost vozila - drvo, drugo vozilo itd.

Autosjedalice okrenute u smjer suprotan smjeru vožnje odlično zaštićuju djecu jer u tom slučaju gotovo da i nema sile koja pritišće na vrat, glavu i kralježnicu. Kad je dijete u takvoj autosjedalici, vrat i kralježnica djeteta ostaju u ravnini, a naslon autosjedalice apsorbira sile sudara. Glava djeteta zadržava se unutar autosjedalice, a dijete ima mnogo manje šansi doći u kontakt s nečim što bi moglo izazvati ozljedu glave (vidi sliku 1).


Slika 1: Usporedni prikaz kretanja glave djeteta kod frontalnog sudara u autosjedalici okrenutoj u smjeru vožnje i u autosjedalici okrenutoj suprotno od smjera vožnje. Isto dijete (simulacija istom lutkom) u istim uvjetima sudara fotografirano u istom trenutku sudara. Lijevo na slici dijete je okrenuto u smjer vožnje, a desno suprotno od smjera vožnje. Zamijetite položaj glave djeteta u prvom i drugom slučaju.
Izvor fotografije: University of Michigan Child Passenger Protection.

Ne postoje zapravo pravi znakovi kada rizik za okretanje u smjer vožnje postaje prihvatljiv. Neka istraživanja pokazuju da je dob od otprilike 12 mjeseci ona u kojoj se ozbiljnost ozljeda statistički smanjuje kad je dijete u sudaru okrenuto u smjer vožnje. Međutim, to ne znači da nema posljedica nego da dijete - na primjer - više neće umrijeti zbog oštećenja leđne moždine, nego će zbog tih oštećenja ostati paralizirano. Istraživanje koje je provela K. Weber dovodi do zaključka da djeca mlađa od 4 godine jednostavno nisu sposobna suprotstaviti se silama sudarima jednako kao odrasli i trebala bi se voziti najmanje do 4 godine u smjeru suprotnom smjeru kretanja.

U Švedskoj se djeca voze u autosjedalicama suprotno od smjera kretanja do otprilike 4 godine. U Hrvatskoj nismo, nažalost, u trgovinama naišli ni na jednu autosjedalicu koja bi se mogla postaviti u smjer suprotan smjeru kretanja za tako veliku djecu.


Zar mom djetetu nije tako neudobno? Kamo ću s njegovim nogama?

Mnogi roditelji misle da je djeci neudobno ili da riskiraju ozljede nogu ako se dijete nogama upire u naslon sjedala ili ako je djetetu noga skvrčena dok je okrenuto u smjer suprotan smjeru vožnje. Međutim, to je potpuno netočno.

Kao prvo, djeca su fleksibilnija od odraslih i ono što se nama čini neudobnim ne mora biti neudobno i za njih. Sjetite se samo kako djeca sjede u svakodnevnoj igri. Češće sjede "kao Indijanci" nego s izravnatim nogama. Ona sama biraju biti u položaju u kojem su im noge skvrčene - skvrčene noge su djeci udobne.

Nadalje, ne postoji niti jedan dokumentirani slučaj lomljenja nogu, kukova itd. ili njihovih ozljeda u slučaju sudara zbog okrenutosti u smjer suprotan smjeru vožnje. Ali zato postoje mnogi slučajevi ozljeda glave i vrata kod djece koja su bila okrenuta u smjer vožnje, a koje su se mogle spriječiti da su djeca bila okrenuta u suprotnom smjeru. Čak da se noga i slomi - ozljeđena noga može se izliječiti. Ozljeđena leđna moždina ne može.


Što ako nam se dogodi sudar straga? Zar nije onda bolje da je dijete okrenuto u smjer vožnje?

Frontalni i bočni sudari su najčešći i na njih otpada oko 96% svih sudara. To su istovremeno i najopasniji sudari i djeca su u oba ova sudara mnogo, mnogo zaštićenija ako su okrenuta u smjer suprotan smjeru vožnje. U preostalih 4% sudara koji se događaju odostraga, ako je dijete okrenuto u suprotnom smjeru, onda je zaštićeno barem jednako toliko koliko i dijete okrenuto u smjer vožnje u frontalnom sudaru. Dodatna je pogodnost da kod tih sudara sile nisu toliko jake i da oni najčešće nisu toliko snažni te da povrede nisu toliko teške.

Sile kod sudara straga razlikuju se od sila kod frontalnog sudara. Kod frontalnog sudara sile su mnogo veće jer vozila koja se sudare putuju u suprotnim smjerovima. Frontalni sudar gotovo je jednak udarcu u betonski zid - vozilo i putnici potpuno se zaustavljaju unutar jedne sekunde!

Kod sudara straga, vozila putuju u istom smjeru, a vozilo koje je sprijeda ima dodatnog prostora za kretanje unaprijed. Sile koje djeluju na putnike mnogo su manje nego kod frontalnog sudara. Kretanje udarenog vozila, uz zonu gnječenja, apsorbira većinu sila sudara pa se one ne prenose u tolikoj mjeri na dijete. Dodatno, većina sudara straga događa se pri manjim brzinama.

Ukratko, ako je dijete okrenuto u smjer suprotan smjeru kretanja, optimalno je zaštićeno u onim sudarima u kojima ima statistički najveće šanse biti. Ako je dijete okrenuto u smjer kretanja, dijete je optimalno zaštićeno u sudaru straga, ali statistički ima 60% više šansi da bude ozlijeđeno u frontalnom i bočnom sudaru.



Izvori:

http://parenting.ivillage.com
http://www.carseat.org
http://www.cpsafety.com
http://www.car-safety.org

____________________

(*) Huelke DF et. al. Car crashes and non-head impact cervical spine injuries in infants and children. Society of Automotive Engineers, Warrendale, Pennsylvania, 1992. SAE 920562

(**) Weber K et. al. Investigation of dummy response and restraint configuration factors associated with upper spinal cord injury in a forward-facing child restraint. In Child Occupant Protection, SP-986. Society of Automotive Engineers, Warrendale, Pennsylvania, 1993. SAE 933101


 

Bojanka

Dje?ak u autosjedalici grupe 1 Beba u autosjedalici grupe 0
Djevoj?ica u autosjedalici grupe 1